épine

sustantivo comúnverbo

Descomposición silábica

épine

del latín spina, a través del antiguo francés espine.

Definiciones

botanique
médecine

Plural

épines

Anagrama

peiné

Traducciones

  • alemánalemán:Stachel
  • inglésinglés:prickle
  • árabeárabe:شوكة
  • coreanocoreano:가시
  • danésdanés:torn
  • españolespañol:espina
  • finlandésfinlandés:piikki
  • griegogriego:αγκίδα
  • italianoitaliano:spina
  • japonésjaponés:
  • holandésholandés:doorn
  • polacopolaco:cierń
  • portuguésportugués:pico
  • rusoruso:колючка
  • suecosueco:törne
  • tailandéstailandés:หนาม
  • turcoturco:dikenli çalı
  • ucranianoucraniano:колючка

Ver también

épiner (v.) épine (v.) épines (v.) acanthite (sc.) acantite (sc.) akanthite (sc.) épinette (sc.) épineux (adj.) épinier (sc.) épinière (adj.) épinaie (sc.) épinage (sc.)