paître

verbe

Décomposition syllabique

paître

du latin pascere, qui donna d'abord paistre (vers 1050).

Définitions

Conjugaison

→ Conjugaison de « paître »

Anagrammes

prêtairepaît

Traductions

  • allemandallemand:weiden
  • anglaisanglais:graze
  • arabearabe:يرعي
  • espagnolespagnol:pacer
  • grecgrec:βοσκώ
  • italienitalien:pascolare
  • portugaisportugais:pastar

Voir aussi

paissance (nc.) repu (adj.) repaitre (v.) pâturable (adj.) paît (v.) paissez (v.) paissais (v.) paissions (v.) paissiez (v.) paîtront (v.) paisse (v.) paisses (v.) pacage (nc.) pacager (v.) pâturage (nc.) pâture (nc.) pâturer (v.) pâques (nc.) pasquier (nc.) paissaient (v.)