paître
verbe
Décomposition syllabique
paîtredu latin pascere, qui donna d'abord paistre (vers 1050).
Définitions
Conjugaison
→ Conjugaison de « paître »Anagrammes
prêtairepaît
Traductions
allemand:weiden
anglais:graze
arabe:يرعي
espagnol:pacer
grec:βοσκώ
italien:pascolare
portugais:pastar
Voir aussi
paissance (nc.) repu (adj.) repaitre (v.) pâturable (adj.) paît (v.) paissez (v.) paissais (v.) paissions (v.) paissiez (v.) paîtront (v.) paisse (v.) paisses (v.) pacage (nc.) pacager (v.) pâturage (nc.) pâture (nc.) pâturer (v.) pâques (nc.) pasquier (nc.) paissaient (v.)